Dok neki ne brinu previše o zdravlju, neki to pak čine u velikoj, opsesivnoj mjeri. Osjećaj izjedajuće krivnje nakon pojedenog komada kolača ili učestalo preskakanje večere s društvom razlog su da razmislite zauzima li prehrana prenaglašeno mjesto u vašem životu.
Za razliku od anoreksije i bulimije, dva najviše zastupljena i priznata poremećaja u prehrani gdje pojedinci ograničavaju količinu hrane koju jedu, oni pogođeni ortoreksijom fokusiraju se na kvalitetu prehrane.
Jedu samo zdravu i ispravnu, dobru hranu, a izbjegavaju onu nezdravu i pogrešnu, kako ju sljedbenici takvog pristupa tumače.
Ono što je zajedničko anoreksiji, bulimiji i ortoreksiji jest da prehrani daju pretjeranu važnost.
Može li želja za perfekcionizmom naposljetku dovesti do negativnih posljedica po zdravlje?
“Uravnotežena je prehrana preduvjet zdravlja jer dokazano smanjuje rizik razvoja brojnih kroničnih bolesti i stanja poput pretilosti te je s druge strane i sastavnica liječenja istih“, kaže izv. prof. prim. dr. sc. Orjena Žaja, dr. med. i voditeljica Centra za poremećaje u jedenju kod djece i adolescenata u KBC Sestre milosrdnice.
Može dovesti do značajnih prehrambenih deficita
Ipak, dodaje, pretjerana preokupacija zdravom prehranom može s vremenom postati patološka i dovesti do opsesije koja se u literaturi opisuje kao ortoreksija nervoza.
“Relativno je nov društveni fenomen koji najčešće započinje bezazleno u želji da se općenito unaprijedi zdravstveno stanje ili liječi bolest“, objašnjava ova liječnica i stručnjakinja za prehranu.
Kaže da oboljeli osjećaju iznimno zadovoljstvo i kontrolu za vrijeme ekstremno restriktivne i strogo kontrolirane zdrave prehrane.
Kako navodi, virtualni svijet, društvene mreže i časopisi veličaju detoksifikaciju, restrikciju i eliminaciju određenih vrsta hrane što predstavlja odličnu podlogu za razvoj poremećaja s prehranom.
“Tome u prilog ide zanimljiva spoznaja kako je češća uporaba Instagrama povezana s većom tendencijom prema ovom poremećaju“, otkriva.
Podsjeća da je tjelesna aktivnost iznimno važna sastavnica zdravog stila života, stoga ne čudi što istraživanja potvrđuju kako su osobe s ortoreksijom sklonije učestalijoj tjelovježbi od prosječne populacije.
Iako u osnovi vođen željom za postizanjem optimalnog zdravlja, upozorava, ovaj poremećaj može dovesti do značajnih prehrambenih deficita, medicinskih komplikacija i oštećenja brojnih organa poput srca, crijeva ili hormonalnih poremećaja, kao i problema u socijalizaciji i društvenih ograničenja što narušava kvalitetu života.
Centralna je tema svakodnevnice
Druženja s obitelji i prijateljima za stolom “zdravima” uobičajeno pričinja ugodu dok osobama s ortoreksijom može izazvati značajnu razinu nelagode, stresa, pa čak i tjeskobe.
“Zbog opsesivne potrebe za kontrolom kvalitete namirnica, uobičajen odlazak u restoran s prijateljima predstavlja problem“, saznajemo od naše sugovornice koja pojašnjava da ukoliko se poremete planovi i navike vezane uz hranu i objedovanje, oboljeli često doživljavaju intenzivnu frustraciju, a kršenje nametnutih prehrambenih pravila može uzrokovati osjećaj krivnje, predbacivanja samima sebi, prisiljavanja na čišćenje organizma ili post.
Žaja tvrdi da odnos prema jelu i tjelovježbi postaje centralna tema svakodnevnice, a samovrednovanje oboljelih isključivo kroz stupanj kontrole.
“U praksi je prisutan trend postupnog porasta broja oboljelih od ovog poremećaja među adolescentima“, primjećuje.
Osvrnula se i na jedne od najvećih izazova, a to su nedostatak validiranog alata za postavljanje dijagnoze i nedovoljno prepoznavanje od strane liječnika i opće populacije.
Ortoreksija, otkriva, još nije formalno klasificirana kao poremećaj u jedenju već se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti vodi kao “Ostali specifični poremećaji hranjenja i jedenja (OSFED)”.
Edukaciju o prehrani treba poticati od najranije dobi
Kako se radi o novijem fenomenu, ograničen je broj znanstvenih istraživanja.
Od Žaje doznajemo da je u u suradnji s Prehrambeno – tehnološkim fakultetom Osijek provedeno istraživanje među 99 ispitanika, polaznika teretana u Hrvatskoj (68,7 % žena, dobi 24 g) kod kojih je utvrđena učestalost ortoreksije od 33,3 posto, s dva puta većom sklonosti kod žena.
“Osobe s visokim rizikom ortoreksije imaju naglašene tri crte ličnosti, a to su neuroticizam ili emocionalna nestabilnost, savjesnost i ekstraverziju, uz jače izražen perfekcionizam“, ističe i dodaje da je također prisutan veći broj restrikcija u prehrani, kao što je primjerice izbjegavanje glutena ili šećera.
Prvi korak u prevladavanju bolesti je prepoznavanje postojanja problema, kaže
Napominje da kao i kod svih oblika poremećaja u jedenju, u prevenciji najvažniju ulogu ima sveobuhvatna edukacija o znanstveno valjanim podacima, koju treba poticati u svim razdobljima života, počevši od najranije vrtićke dobi i obitelji do odgojno – obrazovnih ustanova, sportskih klubova, dvorana i teretana.
“Prvi korak u prevladavanju bolesti je prepoznavanje postojanja problema što može biti izazovno“, naglašava Žaja pojašnjavajući da su oboljeli često u negaciji i ne uviđaju loš utjecaj na zdravlje i vlastiti društveni život.
Nakon prepoznavanja, konstatira, potrebno je potražiti pomoć multidisciplinarnog tima (liječnik, psiholog i dijetetičar), koji će uz prevenciju izlaganja potencijalnim okidačima, procijeniti i liječiti malnutriciju (poremećaj hranjenja koji dovodi do manjka esencijalnih hranjivih tvari u organizmu), započeti psihoterapijski tretman te edukacijom pomoći oboljelima da preispitaju svoja vjerovanja o pojedinim namirnicama i hrani općenito.
Prema njenim riječima, zaključno možemo reći da ekstremna forma provođenja bilo kojih mjera i aktivnosti, makar inicijalno predstavljale benefit za zdravlje, postaje kontraproduktivna i nosi velik rizik od razvoja bolesti. “Umjerenost je temelj zdravlja“, poručuje zagrebačka liječnica i stručnjakinja za prehranu.
Trend sve prisutniji kod mladih, ali i odrasle populacije
Iz Centra za poremećaje hranjenja dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, kao i Žaja, navodi da je za sada još neslužbena dijagnoza za oblik poremećaja hranjenja temeljen na opsesiji tzv. zdravom prehranom.
“Trend pretjerane brige o vrsti, porijeklu, sastavu i načinu pripreme namirnica sve je prisutniji među mladima ali i među odraslom populacijom“, zaključuje ova savjetodavna terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja.
Kaže kako osobe rjeđe traže pomoć budući da su zadovoljne svojim stilom života, smatraju se boljima od drugih i vide svoj način prehrane kao dobrodošlu brigu o vlastitom zdravlju.
Kroz napredovanje ortoreksije, dodaje, osoba se polako izolira od drugih budući da ih okolina većinom ne razumije te ne može pratiti njihova kruta pravila oko izbora i pripreme hrane.
Takva osoba također postupno sve više reducira vrste namirnica što zapravo ugrožava njeno zdravlje.
“Treba razlikovati ortoreksiju od uobičajene, fleksibilne brige o raznovrsnoj prehrani te od anoreksije, gdje je reducirano hranjenje povezano s fokusom na mršavljenju i strahom od debljanja“, poruka je ove savjetodavne terapeutkinje.
